Reagiranje na tekst malog novinara Mate Primorca objavljenog u Slobodnoj Dalmaciji na dan 05. siječnja 2010.

Kako reagirati na takvo zlo od čovjeka, odnosno što to ima u ljudima tužno da ulaze u tuđe živote ? Tužbom ? Demantijem u novinama ? Ne reagirati ? Kako reagirati na čovjeka koji jedan dan piše tekstove pune zlobe što dolazim u MNK Vrgorac, a drugi dan piše tekstove pune zlobe što ne dolazim u MNK Vrgorac ?

Samo ovdje ću napisati ovaj tekst, da čovjeku ne ugrožavam radno mjesto pišući redakcijama njegovih poslodavaca, da se ova bura stiša i da bar ljudi kojima je stalo mogu pročitati pravu istinu a ne nagađanja i laži.

Činjenice:

20.12.2009. Saznajem da ljudi iz Uprave Vrgorca s kojima sam godinama u dobrim odnosima traže moj broj mobitela da me angažiraju kao trenera prve momčadi i kao rezervnog vratara (Elvis Perković napustio klub) a nakon što su se raspitali o mome radu kako u MNK Inero, tako i u MNK Solin. Obavještavam svoj klub koji mi daje slobodne ruke za pregovore jer bez njih niti smijem pregovarati niti bi dobio papire u ovom dijelu prijelaznog roka. Ljudi koji su me preporučili prepoznali su dobar rad i bili su nazočni na mojim treninzima. Koliko su dobri moji odnosi sa klubom MNK Vrgorac, dva igrača MNK Vrgorca koji stanuju u Splitu su bili na mojim treninzima u MNK Solinu da bi mogli upotpuniti kvotu tjednih treninga.

Dakle, stručnost je tu, a i prijateljstvo, stoga ne stoji navedeno u tekstu da sam ja u nekakvom ratu sa klubom MNK Vrgorac. Pojedinci mogu imati svoje mišljenje da me ne vole, kako igrači tako i navijači. Nakon ovih novinskih natpisa dobivam stotine poziva prijatelja iz MNK Mejaši gdje sam proveo 4 sezone, i iz MNK Inero gdje sam proveo uz ove zadnje 3 prethodno 7 sezona, ukupno 10 godina, upite gdje sam se ja to zamjerio bilo publici bilo igraču Vrgorca kada znaju da ukoliko bi zaiskrilo na terenu u žaru borbe ja bi bio prvi koji bi to smirivao. Pa čak i nakon utakmice kada jedan sudac (?!) nazove igrača Vrgorca balijom uspjevao sam suzdržati same igrače Vrgorca koje smatram pravim sportskim prijateljima pa čak i onog spomenutog u tekstu dotičnog novinara, da ne naprave kakvu glupost radi njih samih. Stoga ne stoji da sam ikad imao ikakav sukob sa navijačima MNK Vrgorac. Doduše, zviždali mi jesu, kada sam odlično branio u prošlogodišnjoj četvrtzavršnici prvenstva ali i poslije utakmice dali ruku, da takvo izdanje nikad nisu vidjeli. Opet napominjem, mogu shvatiti i da netko ima nešto protiv mene ali do kraja teksta ću pokušati objasniti što je u stvarna istina ove medijske hajke u koju sam upleten ni kriv ni dužan.

27.12.2009. Dolazim na pregovore sa Upravom MNK Vrgorac i dogovaram se u roku od 5 minuta što se tiče financija, u kojima tražim u odnosu na MNK Inero samo razliku za nadoknadu izgubljenog vremena na putu (1000 kn) i vežem se za rezultat da ljudi ne misle da sam se došao uhljebiti. Uz mjesto prvog trenera i rezervnog vratara dogovor je bio da i preuzmem uređivanje internet stranice. Uz to napominjem na razgovoru da sam tu samo OVAJ dio sezone jer moj prijatelj s trenerske akademije Erceg, dotadašnji trener, radi izvanredne treninge ali je izostao rezultat vjerojatno iz nekih sitnih detalja. Cilj je bio samo trenutno pomoći MNK Vrgorcu koji ima izvanrednu ekipu i koja je po meni perspektivnija od momčadi Inera koja bježi Vrgorcu 22 boda (30:8) da zajedno podignemo ekipu koja je samo rezultatski potonula i da školujemo trenera iz domaćih redova za narednu sezonu. Nakon dogovora idući sastanak je trebao biti godišnja večera MNK Vrgorac gdje bi uslijedilo upoznavanje s igračima. Dva dana radim kalendar treninga, priprema i rasporeda Vrgorca do kraja sezone da bi dočekao spreman taj sastanak.

30.12.2009. Izlaze prvi članci u Slobodnoj Dalmaciji i Sportskim novostima da su "neki igrači i neki navijači" protiv moga dolaska na mjesto trenera MNK Vrgorac zbog mojih prijašnjih sukoba i nesportskog ponašanja prema klubu iz Vrgorca. Novinar iz svojih razloga NAMJERNO stvara atmosferu javnog linča takvim člankom. Cijelo jutro mi se narušava privatnost pozivima na mobitel nakon čega sam se odlučio zahvaliti Upravi MNK Vrgorac na ukazanom povjerenju s objašnjenjem da ne mogu ja voditi ratove koji se vode protiv njih oko samog kluba, kako od samog novinara koji je bivši igrač kluba u sukobu sa Upravom, tako i sa igračima koji koliko čujem sa radnim odnosom u bivšeg sponzora koji je isto tako u skuobu s klubom. Novinar i dalje obmanjuje javnost da mi se prijetilo smrću i da su me nazivali najžešći Ultrasi ?! Nema govora o tome, nitko nije prijetio, samo me se dobronamjerno savjetovalo da ja tu ne pripadam. Prevelika se politika uplela u klub koji bi trebao biti samo sportski kolektiv. Opet napominjem, klub ima fantastičan potencijal, od 150 djece koji pohađaju školu malog nogometa do prve momčadi koju bi s guštom trenirao ovu polusezonu. Nakon ovih natpisa u novinama počinju moji problemi i u MNK Inero, gdje se igrači zafrkaju sa mnom, ne vjerujući da netko ovako nešto može napisati. Na ovo reagira i Uprava MNK Inero koja sada ne želi ni čuti da mi se daju papiri tijekom polusezone i zahtjeva od mene da potpišem Ugovor o treniranju za nula (0) kuna, čime gubim mjesto u MNK Solin ?! Iz svega ovoga novinar vidi moju prevaru ?!  Dakle, gubitak, za razliku od Matinog pisanja.

Na prvi tekst nisam reagirao jer nisam htio uzbuniti duhove kada je MNK Vrgorcu sada najpotrebniji mir, a onakvim dočekom u prvom članku Mate je namjerno htio izazvati sukobe i prije nego što sam došao čime rad ne bi mogao biti normalan a produbio bi samo već narušene međuljudske odnose u Gradu. I tu Mate dobiva što je htio, ja odustajem ali nije dosta, sada se mora opravdati za napravljenu glupost svojim tekstom. Danas Mate Primorac ponavlja i dopunjava tekst (05.01.2010.) i ponovno ga plasira u Slobodnu Dalmaciju i Sportske novosti uvidjevši da nisam reagirao na prvi, pokušavajući obraniti sebe za ovo što je napravio. Ja ti opraštam Mate i neću te tužakati niti reagirati prema tvojim poslodavcima jer nisi ti vrijedan toga. Ne trebaš moliti Očenaše ni Zdravo Marijo kao pokoru, nego pomozi tim ljudima u klubu, ja sam ti oprostio, Bog neka ti sudi.

Što mislite, da li je Mate mene kontaktirao i upitao što je prava istina ? Naravno da ne, jer bi time sebe pokopao. Mislite da će objaviti ovaj demantij ? Naravno da ne. Nije mi to ni cilj. Nadam se da će MNK Vrgorac iz svega ovoga izaći još jači i ujedinjeniji, i da će se plasirati u doigravanje jer to istinski želim svojim sportskim prijateljima iz Vrgorca.

Žalosno je kakve prepreke takav jedinstven klub mora preskakati da bi došao do rezultata u vlastitom Gradu, često pišemo, takvi smo mi Hrvati, jalan narod. Ovo je još jedan dokaz.

Da zaključim,

zvali su me (zar bi me zvali da nisam prijatelj kluba i igrača),

htio sam pomoći jer je klub izuzetno kvalitetan (zar bi se odrekao i MNK Solina i MNK Inera da nisam htio pomoći),

dočekan sam na nož od novinara Mate Primorca (30.12.2009.) (nisam javno reagirao radi mira ali sam objasnio Upravi da nema smisla moj dolazak u situaciji kada mi je tako narušena privatnost i da bi moj dolazak samo napravio još veći razdor u Gradu sada kada je klubu najpotrebniji mir u radu)

ponovno me novinar kleveta (05.01.2010.) da bi svoj obraz oprao (a kako će ga oprati kada istovremeno piše protiv moga dolaska i protiv moga odlaska ?)

i oni koji nisu puno pametni shvatili su iz svega ovoga što se ljudima može dogoditi kada im se novinar umješa u život ... možeš ti demantirati koliko hoćeš ... a poziva tek jutros, e moj žalosni Mate ....

Renato Čupić